BEOGRADSKA PREMIJERA MAGBETA

Na sceni BITEF teatra, 4. novembra 2017. godine sa početkom od 20. sati biće izvedena beogradska premijera plesne predstave MAGBET, u produkciji BITEF TEATRA I CENTRA ZA KULTURU TIVAT.

Predstava je premijerno izvedena u okviru Festivala mediteranskog teatra PURGATORIJE, 22. jula 2017. godine u Tivtu, u Crnoj Gori, gde je nagrađena SPECIJALNOM NAGRADOM*.

Koreografiju za predstavu, po motivima istoimene drame Vilijama Šekspira, radio je naš višestruko nagradjivan koreograf, plesni pedagog i igrač: Miloš Isailović. Autorski tim čine: kompozitor Draško Adžić; dramaturškinja Jelena Kajgo; scenografkinja Jasmina Holbus; kostimografkinja Slavna Martinović; dok dizajn svetla potpisuju Jasmina Holbus i Luka Mihovilović; Igrači/ce BITEF dens kompanije su: Miloš Isailović, Dejan Kolarov, Ana Ignjatović Zagorac, Miona Petrović, Branko Mitrović, Tamara Pjević, Nataša Gvozdenović i Jelena Bulatović; repetitorka: Isidora Stanišić; foto i dizajn: Slavica Dolašević.

Izvršni producenti su Jovana Janjić i Vojislav Kaluđerović. PR i protokol: Slavica Hinić; šef tehnike: Ljubomir Radivojević; majstori tona: Miroljub Vladić, Jugoslav Hadžić; majstori svetla: Dragan Đurković, Igor Milenković
Inspicijentkinja: Maja Jovanović.

Predstava traje 60′.

*O NAGRADI – Obrazloženje predsednice žirija Mani Gotovac

,,Inovacija predstave „Magbet“ nije u tome što isključivo jezikom koreografije želi predstaviti publici velika djela svjetske književnosti. To isto istražuju i brojne slične kompanije u regiji, u svijetu. Inovacija ove izvedbe krije se u onome – kako koreograf Miloš Isailović neverbalnom komunikacijom propitkuje motive Šekspirove tragedije. On naime ne želi sve, ni puno, ni odmah. On se ne bahati u susretu s velikim djelom. On samo izabire priču o borbi dvoje ljudi prožetih bolesnom željom za moći. U svijetu koji je nestvaran, uslijed tolikog mraka, ludila i kajanja, u svijetu vještičjeg kuvanja krvi i zavjera. Isailoviću ograničenost govornom situacijom upravo pruža neograničene mogućnosti pri kreiranju onog mutnog, nerazjašnjivog, intuitivnog u nama, onog što se zbiva između noćne more i jutarnjeg buđenja. Time cijela ekipa „Magbeta“ stvara trenutak iznenadnog, očaravajućeg susreta, kako susreta sa samima sobom, pa tako i s nama u gledalištu”.

KRITIKE

„Premijera „Magbeta“ ostavila je publiku bez daha….Pokretom, plesom, mimikom, govorom tijela plesači su dočarali priču o vlastoljublju i bolesnim ambicijama… Fascinantno je kako su inscenirani i koreografski osmišljeni odnos Magbeta i njegove ambicijom ostrašćene supruge, njihova ljubavna igra koja se graniči sa patologijom… Ostajemo zatečeni koreografskim umjećem da se isprepletanost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti iskaže kroz bičevanje krvlju o leđa Ledi Magbet.  I to kosom suđaja. Jezik plesa je pokazao svoju snagu dokazujući da svaki dio tijela može imati umjetničku ekspresiju. … Pamtiće se koreografija mladog Miloša Isailovića koji je briljirao u glavnoj ulozi, kao i neponovljiva Ana Ignjatović Zagorac kao Ledi Magbet….. Neobična tišina u publici tokom izvođenja više govori o njenoj opčinjenosti od ovacija na kraju“.
(Radio Tivat, „I Šekspir bi aplaudirao“, Dragan Popadić i Sonja Štilet)

„Ova predstava koreografa Miloša Isailovića u izvođenju plesača Bitef dens kompanije donela je uzbudljivo plesno tumačenje Šekspirove političke tragedije. Akteri su obučeni u istančano stilizovane, preovlađujuće crne kostime, (kostim Slavna Martinović), perfektno uklopljene u gotičku atmisferu škotske tragedije. Muzika kompozitora Draška Adžića jedan je od ključno važnih sastojaka igre, ona presudno utiče na građenje tamne osećajnosti, mreže pohlepe, zločina, ludila…. Miloš Isailović sugestivan je kao Magbet, ledenog lica i telesnih pokreta… Ana Ignjatović Zagorac kao Ledi Magbet, takođe je vrlo espresivna. Jedna od najmaštovitijih scena u predstavi je Magbetova borba sa Dankanom, ostvarena kroz igru senki. Simbolika senki je vrlo jaka, razumemo ih kao znak relativizacije ljudskog položaja na zemlji, iluzije moći. Kako je starogrčki pesnik Pindar napisao, čovek je san senke, prolazan na ovome svetu, privremen kao i njegova vlast“
(Politika, „Zarobljenost u okovima vlasti“, Ana Tasić)