Žene i rad - tema je u fokusu ovog simpozijuma koji je zapravo deo istraživačkog rada za buduću predstavu Olge Dimitrijević i Maje Pelević  "Muškarci neke stvari rade bolje".

Autorke polaze od istraživanja nejednakosti u polju srpskog pozorišta, da bi pokušale da kroz analizu nejednakosti i međuljudskih odnosa, dođu do odgovora na pitanja koja postavljaju samima sebi - koji su dometi angažovane umetnosti, i kojim jezikom ćemo menjati svet?

Na simpozijumu koji će se sastojati od tri dela će učestvovati rediteljke, glumice, dramaturškinje, kostimografkinje, kompozitorke, producentkinje i druge saradnice u pozorištu i razgovori će se fokusirati na problem strukturalnih nejednakosti u polju kulture: nejednakost žena, nepravedne plate, simbolički tretman i dr. Poseban fokus biće bačen na analizu kategorija umetničkog kvaliteta i izvrsnosti, kroz analizu strukturalnih nejednakosti koje ti termini sakrivaju. Upravo je pozivanje na «kvalitet» ono što se često koristi kao izgovor za održavanje statusa quo - nema dovoljno kvalitetnih rediteljki, autorki i slični izgovori koji dovode do toga da je zastupljenost muškaraca na (velikim) pozorišnim scenama drastično veći, posebno kad su u pitanju veliki budžeti.  Na sličan način, u pozorištu funkcionišu i druge vrste opresija. Pitanje rada u teatru često je zamaskirano pokličima o „umetničkom pozivu“, odnosno, umetnost je često fasada koja opravdava nejednakosti u polju rada u pozorištu. Ko ima pravo da radi i koliko da bude plaćen za svoj rad - pitanje je koje se tiče ne samo teatra, nego celokupne društvene sfere. Sa svojom zakonitostima, specifičnostima i statusu izmeštenosti iz standardnog civilnog života, pozorište funkcioniše kao odličan case-study za šire društvene procese.