Rediteljska reč
Brza podela karata u ovom surovom pokeru civilizacija, na sve ili ništa, na bele i crne, male i velike brojeve, desne i leve, ispravne i obeležene karte, na ljude što odlaze ili ostaju, na one koje nosi žudnja, vera ili nihilizam, na blistave satare što komadaju čovečanstvo. Kazino-vlasnici pravovernosti u grabežu za žetonima, krvavih očiju, gaze opštu svrhu postojanja.
Ali u ovoj plavetnoj pustinji sanjare i ljudi ogrnuti čežnjama. Tihim koracima nama pevaju, udaljeni ili bliski. Dišu neprimetno, nedirnuti, odgurnuti. U trajanju ovom punom starih nepravdi i prepreka, sporedni čovečuljci isijavaju vedrim dalekim snom, lepotom i snagom, u lakoći življenja, sviraju trube u beskrajnom danu koji noći dele, te noći pune mekih uzdisaja.
U tami sijaju uplašene oči ptica, konja i ljudi, pod preglasnim i jezivim zvukom loptice u ruletu što se vrti i vrti i vrti. Ovo je predstava o njima. O očima kao svicima što dobrotom zrače i drhte, u ovoj noći pod Vavilonskom kulom obasjanom bledim mesecom što visi u praznini.








Ocenite - ukupno glasova 0