Osnovna reč koja definiše proces rada na predstavi “Telo pamti” je susret. Susret između najstarijih igračica i igrača Smiljane Mandukić, koji su igrali i stvarali četrdesetih, pedesetih, šezdesetih, neki čak do osamdesetih godina prošlog veka i najmlađih igrača savremene igre, nekih rođenih u 21 veku.

Ovo je susret između koreografija Smiljane Mandukić, mog koreografskog divajzing rukopisa i tehnika i senzibiliteta rada novih generacija igrača i nadarenih mladih koreografa.

Ovo je predstava o ljubavi i strasti prema igri, o lepotama i teškoćama rada u ovoj oblasti, o važnosti života sa smislom i neumitno, o mladosti i starosti.

Ovo je predstava o nama.