Nana je priča o sladostrašću, o predaji, ljubavi i ljudskoj požudi.  Ona je oličenje moralnog ponora, uprizorenje prepuštanja sopstvenom “idu” i povlađivanja njegovim prohtevima. Nana je priča o ljudskim niskostima i nagonima, poigravanje sa onim nesvesnim i iskonskim , duboko zakopanim u ljudskoj prirodi. Ona dela više nego što misli, žudi pogrešno i više nego što joj prija, uživa u samoj sebi, diveći se svom iskrivljenom odrazu,  upadajući u koviltac sopstvenog vrtloga . Nana je obilje krajnosti, neko ko je zagazio u baru niskosti i greha. Nana je ogledalo nama samima.