„Na putu istorijske civilizacije duhovna polovina čoveka sve se više i više udaljava od one životne, materijalne...zauvek i bespovratno nestaje druga polovina našeg bića.

Obogaljeni smo strašnom bolešću koja se zove nedostatak duhovnosti, ali ta bolest je smrtonosna.

Čovečanstvo je učinilo sve da sebe uništi.

Došlo je vreme ličnog herojstva...

Cinizam još nikog nije spasio. On je sudbina malodušnih.

Uzvišenost savremenog čoveka je u protestu...“

                                                                                          Andrej Tarkovski „Martirologijum“

 

                                  

                                                                                                                                                                                   

     Kratak citat Andreja Tarkovskog je velika inspiracija, pokretač i potvrda onog što mi mislimo o našoj civilizaciji i načinu na koji treba da reagujemo na izazove savremenog života.

     Tema naše predstave je tortura! Tortura, tj.presija koja ne podrazumeva samo društveno politički sistem, koji kao veliki mahanizam vekovima - melje pojedinca. Proširili smo taj pojam jer se i on „modernizovao“. Bavimo se torturom koja se zavlači u sve pore društ.života, međuljudske odnose i način življenja. Ona poprima pojavnost i zakonitost modnih pisti, ona je ulepšana, gotovo brižna, puna reklama i informacija o tome šta nam je“ neophodno“. Ona je svuda, zavodljiva, pravi lepljivu mrežu samo da bi nas progutala. Kao muve.

Radnju predstave  smeštamo u prostor Tržnog centra koji je u stvari jedan Veštački grad.

    U Tržnim centrima savremeni ljudi svih uzrasta provode svoje  vreme.

.Likovi naše predstave su zarobljeni u Tržnom centru. Sva moguća najnovija tehnička sredstva, laseri, alarmi,  upotrebljeni su da im onemoguće slobodu i ne dozvole  izlazak.

  Agresija kulminira u naredbi da ne smeju ni da sanjaju. San je zabranjen. Ljudi kao da gube polovinu svog bića, postaju bolesni. Po prvi put ozbiljno traže način kako da izađu. Shvataju da izlaz moraju naći duboko u sebi. Svako na svoj način. Svojim ritmom, svojom pričom.

Individualna unutrašnja promena je neophodna za bilo koju promenu stavova, svesti. Ona je preduslov.

     Jozef K u večitoj radoznalosti da sagleda nesagledivo, shvati neshvatljivo, izuzetne hrabrosti, otvorenim očima gleda u tajnu. Za sve nas.

„Kafka je rana, najpre jednog čoveka, koja je zatim postala rana čitavog jednog vremena“, rekao je V. Jerotić .

Kafka, pisac, začetnik modernizma, čovek koji je prvi, svojom preosetljivom savešću naslutio složene  probleme savremenog života, predvideo fašizam i katastrofu rata.

Duboko zaronjen u neshvatanje kosmičke i zemaljske igre, stvorio je-  Jozefa K.

Njegov otpor nije rušenje i agresija, već razumevanje, prepoznavanje drugog, pomoć da drugi pronađu svoj autentični, slobodni, životni ples i mir.

 

Da, Jozef K je tu.

Irina Gilić Žirović