„Životinjska farma” prati svakoga od nas. Prati priču jedne osobe kroz igru devet igrača. Osobe koja voli da živi, veruje u sebe, u bolje sutra, u ljubav, u prosperitet, i u zajednicu svih jednakih sa istim pravima. Ali neki su uvek jednakiji od drugih. 

Uvek imamo nekoga ili nešto u životu što će nas staviti u ulogu podređenog. Nekome ćemo uvek ispostavljati račune. Dati sebe. Verovati sa povezom na očima, ako se od nas to traži. Zato jer verujemo u sutra.

I tog nekoga ćemo imati u predstavi. Svima će nam biti blizu i pred našim očima će raditi ono što inače radi u našoj blizini. Taj neki što je jednakiji od drugih. Nadređeni. Veliki. Lud. I ćutacemo…, kao što se inače ćuti radi boljeg sutra.

Predstava prati priču mačke i miša. Nadređenog i podređenog. Slabog i jakog.  Ponekad će nam se učiniti da smo i jedno i drugo.

Plesaće se. Jer samo tako se može opstati u ovom plesnom delu. Mi smo radnici na farmi i za drugo ne znamo.

Plesači ove predstave su jedna Aska koja ako prestane plesati Vuk će je pojesti. Konstantnim kretanjem će se pokazati snaga, volja, ljubav, mir, razumevanje, verovanje, sreća…

Kakva li je to plesna životinjska farma? (Ona koja se priča telom).