IFIGENIJA

REČ REDITELjA

 „Veliki je patos, veliko posrnuće Grka"

Euripid je treći veliki tragički pjesnik Grčke. Aristotel ga naziva najtragičnijim. Ostalo je zapisano da je Sofokle u znak žalosti za njim doveo svoj hor na pozorje bez uobičajenih vijenaca na glavi, što je predstavljalo i skandal i umjetničku inovaciju. U svojim komadima često se osvrće na aktulena politička zbivanja i propituje ih sa stanovišta vrlina. „Ifigenija u Aulidi" je posljednje mu sačuvano djelo, napisano pred Euripidovu smrt, a praizvedba je osvojila prvu nagradu na čuvenim Dionizijama. Poznati reditelj Mihalis Kakojanis 1977. na osnovu drame snima film koji se ubraja u remek djela svjetske kinematografije. "Ifigenija" je neiscrpna inspiracija za inscenaciju i nudi beskonačna pitanja na koja umjetnik u današnjem svijetu, baš u ovo vrijeme, mora da odgovori aktuelizacijom i tematizacijom Euripidovog sižea. "Ifigenija" je komad ljudske katastrofe. Euripid nam kazuje da su ljudske žrtve za najveće društvene ideale časnije od prihvatanja ograničene slobode. Mi u tom neizbježnom storiju tragamo za današnjim čovjekom koji je opsjednut duhovima skoro pa arhetipskog neoliberalnog diskursa, gdje se, kao grčki junak, batrga između diktata obezljuđene moći i kontrole s jedne, i potpisnute emotivne, tople, ljudske, pa i bolne istine življenja, s druge strane. Današnju Ifigeniju ne ubija proroštvo, kako to možemo isprve shvatiti, već otupjela i obesmišljena ljudska priroda, nesposobna za bilo kakvu osjećajnost, učaurena u novoj društvenoj klasi čija elita gubi rezone čovječnosti.