"Marija Ručara" je scenska interpretacija nepravedno zaboravljenog dela srpskih nadrealističkih pesnika Dušana Matića i Aleksandra Vuča. Poema je izašla u Knjižarnici „Svetlost“ Lazara P. Vukićevića iz Beograda, 1935. godine kao prva knjiga edicije „Poezija i kritika“, ali je još pre puštanja u prodaju bila zabranjena, a nepovezani primerci uništeni.

"Marija Ručara" i u sadašnjem vremenu snažno progovara o položaju žene, radnice i predstavlja jasan krik obespravljene žene, kao svih nas koji smo ućutkani i čije se mišljenje i stav o gradu i zemlji u kojoj živimo ne uvažava, već je najglasniji zov profita a surovo ekspoloatatisanje ljudi, prirode, zemlje vidljivo na svakom koraku.

 Kroz ovu temu, želimo da ukažemo na potencijalne perspektive prevazilaženja i revolucionarizovanja uslova svakodnevnog života u vreme globalnog neoliberalnog kapitalizma, njegovih paradigmi, politika, tehnika kontrole, zastrašivanja, uslova rada, migracijskih režima i demokratije.