Predstava teatra poezije ČUDO LAVINIJA nastala je u tromesečnom studijskom pozorišnom istraživačkom radu. Za svoj polaz i tekstualni predložak predstava uzima poeziju Jelene Švarc (1948 - 2010). U iznalaženju i formulisanju jezika predstave umetnički tim oslanjao se na različite škole i stilove avangardnog teatra 20. veka. U sadržajnom smislu, predstava se kreće složenom događajnom istorijskom matricom judeohrišćanske civilizacije te su u predstavi sudarene kulise različitih filosofskih i religijskih dogmi. U njuejdž maniru, od zakrpa pačvorka kojim je prekrivena naša stvarnost napravljen je ram za sliku sveta sudarenog u svojim protivrečnostima. Bića raspetih protivrečnostima trajanja. U stalnoj potrazi za smislom u ciničnom i uvrnutom kontekstu savremenog. 

U svoj svojoj metafizičkoj prirodi poezija Jelene Švarc je najdivlja među njenim uslovnim vršnjacima - kolegama piscima poznog dvadesetog veka. Ona je nindza ruske poezije. Mnogi upoređuju poeziju Švarcove sa Maljevićevim crnim kvadratom - neko će stati i bez daha komunicirati sa univerzumom, neko će se skeptično nasmešiti i jednostavno proći. Upravo u ovom procepu protivrečnosti misticizma i stvarnosti nastaje ova predstava.