Reč reditelja:

Rad na ovoj predstavi nam je jako bitan, on za nas predstavlja nešto iskreno, blisko i duboko reflektivno. Maja Pelević ovu dramu piše ranih ’00- ih, a još uvek je univerzalna i aktuelna budući da svako u nekom trenutku svog života prolazi kroz stanja i situacije kroz koje prolaze naši likovi. Naizgled jednostavna priča, u srži sadrži emocionalno bogate likove, komične opaske i izrazitu slojevitost i mogućnost učitavanja priče na različite načine. Likovi, On i Ona, su mladi, puni strahova, predrasuda, jaki na rečima, a slabi na delima. Idu u Berlin koji za svakog ponaosob ima značenje. Odnosi između njih su komplikovani, promenjljivi, dinamični, ali i izazovni. Kroz provokativne fantazije saznajemo o skrivenim mislima naših likova. Maja je ostavila dovoljno prostora rediteljima i glumcima da se mogu koristiti bilo kojim sredstvima. Osetili smo da imamo dovoljno prostora da i kroz vizualne i koreografske delove možemo doprineti bogaćenju ovog putovanja i učitavanja fantazija, pa čak i realnosti.

Prostor železničke stanice nije slučajan, on je pogodan za smenjivanje različitih profila ljudi, na realnom nivou, a na simboličnom on oslikava svet koji živi po određenom automatizmu.

Kako prevazići strahove? Kako uvideti svoje greške i izaći iz šema svojih ponašanja? Kako doći do cilja, konačnog odredišta koje priželjkujemo - Berlina? Da li moramo presedati ili idemo direktnim prevozom? U ovoj, našoj verziji, videćemo mogući odgovor i prikaz ,,putanje’’ jednog odnosa.