Psihoza u 4.48 se bavi raskrinkavanjem samoubilačke misli. Ne postoje jasno određena lica, vreme i mesto, postoji samo borba između Čoveka, obuzetog depresivnim osećanjem, i Smrti koja ciklično, gotovo uvek na isti način, nagoveštava kraj, besmislenost postojanja. Depresivna spisateljica nakon pokušaja samoubistva biva zatočena na psihijatriji gde počinje da sumnja u zdrav razum nakon što se zaljubi u ambicioznog mladog doktora koji joj usađuje ideju da je jedini način da živi lečenje medikamentima. Kada proces traženja prave terapije ne uspe i jave se psihotične epizode, demantujući ljubavni odnos koji su imali On je otpušta iz bolnice ne ostavljajući joj nikakvu nadu da joj može biti bolje, zbog čega se ona ubija. Ona ovaj dramski tekst ostavlja kao svoj testament u kojem razobličava svoju istinu o borbi sa depresijom i apatičnim društvom koje ju je odbacilo.

 

Predstava "Psihoza u 4.48" nastala je na inicijativu skupine mladih ljudi koji su poneti manjkom reprezentacije na javnoj sceni o temi depresije želeli da kroz performativni diskurs skrenu pažnju i misli na važnost te teme. Preispitujemo odnos čoveka koji se bori sa demonima duševne sfere unutar zajednice koja i dalje nema dovoljno razvijenu svest i osećanje za najčešći problem modernog mladog bića, depresiju i suicidalne misli.