Koko

Ovaj kratki tekst, dramolet, Koltes je napisao u svojim poslednjim danima. Ideja mu je došla nakon što je, već jako bolestan, gledao na televiziji emisiju o Coco Chanel,  najvećoj dami francuske mode, čiji ga je život,  oštrina, porazi i pobjede, toliko fascinirao, da je posljednjim snagama ispisao nedovršeno djelo koje i danas stoji kao neka vrsta testamenta. Počeo je od prizora u kojemu vidimo umiruću Coco i njezinu sluškinju Consuelo. Danas nam se ta skica nameće kao predložak u kojem možemo prepoznati sva bitna obilježja Koltesove dramaturgije. S jedne strane nemoguće je ne prepoznati utjecaj Jeana Geneta, osobito njegovih "sluškinja" u sadomazohističkom odnosu Gospodarice i njezine sluškinje, s druge strane, taj se odnos neprestano mijenja, i "slaba" karika postaje premoćna. Prisjetit će nas to na "Samoću pamučnih polja" u kojoj Kupac u jednom trenutku postaje moćniji od sveznajućeg i dominantog Dealera. Ovaj predložak polazište je za istraživanje fizičkog i psihološkog odnosa jednog neobičnog para.