REČ REDITELjA

 

Porodična trauma se kroz generacije širi u koncentričnim krugovima. Poput samoostvarujućeg proročanstva, često se susrećemo sa odrazima svojih roditelja i predaka u sopstvenom odrazu u ogledalu - dok pokušavamo da na njih nimalo ne podsećamo, već da ih sasvim potisnemo i zaboravimo. Snežanina demencija se rapidno pogoršava, što ponovo dovodi Lenku, Snežaninu ćerku, u Snežanin dom i život. Lenka beg od svoje realnosti traži u aferi sa oženjenim čovekom preko okeana, dok Snežana tone u iracionalno, opkoljena bolnim sećanjima koja nisu samo reminiscencije o prošlosti, već su živa i pulsirajuća, sa sopstvenim imenima i karakterima, otelotvorena u vidu tri „duha“ - Snežanine majke Stanije, muža Petra, i ćerke kakvu je uvek želela da rodi, ali nikada nije - Druge Lenke.

U Snežaninoj poslednjoj noći, Lenka mora da pronađe način da razume i prihvati svoju majku, i napokon joj oprosti, što je jedini način da prekine začarani krug nasilja unutar svoje porodice. „Akvarijum“ ispituje kontradiktornosti i međusobno nepomirljive osobine koje svaki čovek nosi u sebi, i postavlja pitanja: koliki deo naše ličnosti i sudbine su zapečatili oni koji su nas odgajili, a za koliko zastrašujuće slobode se moramo sami izboriti, da bismo postavili nove, zdravije temelje sopstvenog identiteta.