Reč koreografkinje

Programiranje snova, reorganizacija zvezda i pobrojavanje latica na „krevetu od ruža“ karakteristike su kiborga, koje za posledicu imaju insomniju i trajno ukidanje sna. Predstava počinje od prediktovane budućnosti u kojoj Interfejs mozak-računar više ne prepoznaje imaginaciju ili emociju kao vrednost. Kroz iznenadne bleskove sećanja, predstava se kreće vremenski unazad razotkrivajući put evolucije koji, kada ga je čovek preuzeo - postaje dekadentan. Ljudska opsednutost artificijelnom inteligencijom „AI“ neodoljivo podseća na magareće „IA“ koje nam Šekspir duhovito predviđa. Šala na sopstveni račun, možda je najbolji način da se čovek prene iz večite jave.”

 

O autoru

Isidora Stanišić rođena je 1975. u Beogradu. Završila je Baletsku školu Lujo Davičo u Beogradu kao đak generacije. Po završetku školovanja opredeljuje se za savremeni plesni izraz za koji se usavršava u inostranstvu kao stipendista Nacionalnog koreografskog centra u Monpeljeu, stipendista VEB DANS-a u Beču i stipendista Gete Instituta za Global Dans u Dizeldorfu. Danas se savremenom igrom bavi kao igrač, koreograf i pedagog. Ostvarila je mnogobrojne uloge u savremenim plesnim i dramskim predstavama među kojima su: Kolo okolo kaktusa, Pohvala ludosti, Plej, Lista sumnjivih (BITEF Teatar), Nižinski,  Plava ptica (JDP), Kopile, Šija crne mačkice, Balkanska plastika, Limeni doboš (Narodno Pozorište), Soneti, Valceri, Bacanje kocke, Organizacija rada (KPGT)... Kao autor-koreograf kreirala je između sotalih: Kopile, Limeni doboš (Narodno pozorište), Valceri, Organizacija rada, ( KPGT), Put u Damask, (Ustanova kulture Vuk Karadžić), Lift, Paranoja šik, Karmen u četiri runde, Grad, Želeće mašine, Kapetan Džon Piplfoks, Prostor za revoluciju, (BITEF Teatar)...