"Goli" prati istoriju tekstila i odnosa čoveka prema tekstilu. Videćemo da je progres regresirao čoveka u postvareno biće, dok je ispraznoj stvari dao ulogu idola. Čitav tehnološki napredak usredsređen je na superficijelno poboljšanje, čime čovekova intervencija u evoluciju dovodi do gubljenja ljudskosti. Najvidljivija putanja površinskog napretka jeste odeća, naša druga koža, naša prilika za transformaciju, naše skrovište, ali i propadalište. Pametno odelo nas čini boljim ljudima ili nosiocima istog? Stil života jednog nosioca važniji je od samog života drugog nosioca? Je li onda taj nosilac i dalje čovek ili je evoluirao u drugi naziv? Ko je, ili šta je taj nosilac? Da li Supermen leti ili pada, i zavisi li to samo od vijorenja plašta? I na kraju, ko smo kad smo goli?

Cilj nam je bio da u eri promocije transhumanizma ne propitujemo šta sve čovek ovom vrstom progresa dobija, već šta gubi. Negirati ili sputavati tehnološki napredak nije svrhovito, ali podsticati saradnju tehnologije i umetnosti kako bi taj napredak ostao u domenu humanistike, nije samo svrhovito, već i neophodno. Iz tog razloga je učešće fabrike tekstila u ovom našem umetničkom delu (jer, projektu bi bio tehnički termin), od izuzetnog značaja za budućnost čovečanstva i zajedničkog osmišljavanja iste.

 

Reč rediteljke i koreografkinje:

"Goli" prati istoriju tekstila i odnosa čoveka prema tekstilu. Videćemo da je progres regresirao čoveka u postvareno biće, dok je ispraznoj stvari dao ulogu idola. Čitav tehnološki napredak usredsredjen je na superficijelno poboljšanje, čime čovekova intervencija u evoluciju dovodi do gubljenja ljudskosti. Najvidljivija putanja površinskog napretka jeste odeća, naša druga koža, naša prilika za transformaciju, naše skrovište, ali i propadaliste. Pametno odelo nas čini boljim ljudima ili nosiocima istog? Stil života jednog nosioca važniji je od samog života drugog nosioca? Je li onda taj nosilac i dalje čovek ili je evoluirao u drugi naziv? Ko je, ili šta je taj nosilac? Da li Supermen leti ili pada, i zavisi li to samo od vijorenja plašta? I na kraju, ko smo kad smo goli?

Cilj nam je bio da u eri promocije transhumanizma ne propitujemo šta sve čovek ovom vrstom progresa dobija, već šta gubi. Negirati ili sputavati tehnološki napredak nije svrhovito, ali podsticati saradnju tehnologije i umetnosti kako bi taj napredak ostao u domenu humanistike, nije samo svrhovito, već i neophodno. Iz tog razloga je učešće fabrike tekstila u ovom našem umetničkom delu (jer, projektu bi bio tehnički termin), od izuzetnog značaja za budućnost čovečanstva i zajedničkog osmišljavanja istog.

 

Reč dramaturga:

Predstava „Goli“ nastala je kao rediteljsko-koreografski istraživački proces autorke Isidore Stanišić koji je započela pojmom protivčoveštvo (što je i radni naziv projekta) sa željom da ispituje transhumanistički kontekst života savremenog čoveka.

Konfrontirani sa konceptualnim odlukama da je osnovni izvođački jezik u domenu fizičkog (prostora i tela), a ne digitalnog okruženja, fokusirali smo se na proizvodnju sadržaja kojim bi smo komunicirali ideju progresa ljudskog rada, privilegiju u radu i upotrebnu vrednost proizvoda ljudskog rada. Kontekst unutar koga i iz koga kreiramo scenske znake jeste svet tekstila, tekstilne proizvodnje i simbolički potencijal upotrebne vrednost koje tekstil može da donese.

„Goli“ su odatle doslovno oznaka za one koji su skinuti, ogoljeni, bez odeće (jer je ne mogu posedovati, ili su je odbacili)… Istovremeno, interesovali smo se za temu fascinacije i konfrontacije različitih upotrebnih vrednosti određenog tekstila koji se pojavljuje u susretu sa razvojem savremenih tehnologija: green screen, chroma key, smart clothing itd. Dakle, novim tekstilom koji ne samo da otvara pitanja tržišne dostupnosti potrošačima, već interveniše u kreiranju slika naše virtuelne realnosti i kamuflaže (ne) željenog.

Stanišić u predstavi razvija za nju prepoznatljiv koreografski jezik, obrađujući ga rediteljski  konstruisanjem slika odnosa ljudske telesnosti i traga tekstilne prošlosti u želji da se ovlada idejom budućnosti. 

Dimitrije Kokanov, dramaturg