Predstava „Žena iz Porto Pima“, bazirana je na  sadržaju istoimene priče Antonia Tabukija, znamenitog italijsnskog književnika, koji je nekoliko godina živeo na Azorskim ostrvima, u Atlanskom okeanu. Priče u knjizi „Žena iz Porto Pima“, potiču iz tog perioda i nadahnute su događajima i životom ljudi na tim ostrvima. Procenjujući da je tema i atmosfera priče/knjige kompatibilna sa onim što se u scenskom smislu može dobiti u odnosu na prostor prirodne ambijentalnosti ulica i trgova u Balama (Vallama) predložio sam saradnju i izrazio želju da u tom prostoru napravimo jednu neobičnu teatarsku postavku.

Ambijentalna originalnost i autentični siže priče, koja nijesamo lična ljubavna storija što je prisutnima kazuje nekadašnji lovac na kitove, a sada fado pevač u klubu u Porto Pimu, okosnica je našeg komada. Nesrećna ljubav i tužna pesma je u najkraćem ono što se može objasniti kao sadržaj ponuđenog projekta. Ali, ona ne može dosegnuti vrhunac, bez obzira na ponuđenu lepotu, ako ne postoji njegovo veličanstvo glumac, a  Jugoslav Krajnov, prvak drame Srpskog Narodnog Pozorišta iz Novog Sada upravo je, čovek s takvom titulom. Vodeći računa o tri navedena segmenta našeg pozorišta, verujem da smo ponudili poseban, a vrhunski događaj, neobičan u odnosu na aktuelnost teatra, seriozan u izboru prostora i dugo pamtljiv kada je element kazivanja u pitanju.

Slavni Homer je pričao priče u tišini mediteranskih noći, možda je ova nešto modernija storija, koja izmiče modernosti vremena u kojem živimo, na tragu tih starih vremena kada su ljudi pričali i ljudi slušali. Jedan čovek, jedna priča, jedan slušalac je dovoljan. I to je teatar, zar ne gospodine Bruk.

Miloš Latinović, književnik