„Žiška“ je koreografski rad Ane Dubljević sa savremenom erotskom poezijom. Izveden je u saradnji sa Markom Milićem, Tamarom Pjević, Bojanom Stojković i Igorom Korugom. Do „Žiške“ Dubljević dolazi preko projekta „Koreoerotikon“ (2016), istraživanja feminističkih porno-pejzaža (2017), kao i kroz dugogodišnja koreografska, teorijska i vizuelna istraživanja.

Predstava je premijerno izvedena na zatvaranju Kondenz festivala, u Bitef teatru, u decembru 2024. godine.

U svom kratkom pojavljivanju, žiška osvetli prostor koji je okružuje, pokaže konture vremena, daje naznake sličnosti i razlika. Žiške se mešaju u svakodnevicu. Nekada smetaju pa ih zagasimo, nekada im samo ponudimo osmeh prepoznavanja u prolazu, a nekada dozvolimo da potpale malu ili veliku vatru.

Žiška oprlji glas i telo, zvuk i teksture, reč i oblik. Žiška pita hoće li „vatre ovog pakla biti jedina stvar koja nas preznojava“.