ŽIŠKA je koreografski rad Ane Dubljević sa savremenom erotskom poezijom. Izveden je u saradnji sa Markom Milićem, Tamarom Pjević, Bojanom Stojković i Igorom Korugom. Do ŽIŠKE Dubljević dolazi preko Koreoerotikona (2016), istraživanja feminističkih porno-pejzaža (2017), kroz dugogodišnja koreografska, teorijska i vizuelna istraživanja. 

U svom kratkom pojavljivanju žiška osvetli prostor koji je okružuje, pokaže konture vremena, daje naznake sličnosti i razlika. Žiške se mešaju u svakodnevicu. Nekada smetaju pa ih zagasimo, nekada im samo ponudimo osmeh prepoznavanja u prolazu, a nekada dozvolimo da potpale malu ili veliku vatru. Žiška oprlji glas i telo, zvuk i teksture, reč i oblik. Žiška pita hoće li „vatre ovog pakla biti jedina stvar koja nas preznojava“?

Milica Ivić
*korišćen citat je iz pesme „Kad apokalipsa dođe“, Sijera de Malder