BLOG BITEF ZONE 2021

MILA JOVANOVIĆ

 

ŠOK! NEVERICA! (FOTO) (VIDEO)

Dragi čitaoci, imam za vas jednu neočekivanu, potpuno neverovatnu, senzacionalnu... lepu vest! Nakon šest nedelja besplatnih programa, predstava, tribina, predavanja, promocija i koncerata, završili smo  ovogodišnju Bitef zonu premijernim izvođenjem predstave „Udarna vest“ autorskog dvojca Minje Bogavac i Marka Grubića. Duodrama o medijima u savremenom društvu, njihovim uticajima na kolektiv i na pojedinca i o dijagnozama koje nastaju kao rezultati tog uticaja, došla je kao šlag na torti šestonedeljne potrage za savremenim (građanima) herojima. 

Da preskočimo objašnjenja i odmah pređemo na zaključak, posle „Udarne vesti“ ne može da se ne primeti da smo (skoro) svi heroji! Kako, upitaćete se. Pa i ne baš lako. Jer, preživeti i uz to još održati koliko-toliko onoga što se zove zdrav razum jeste tažak i herojski čin u svetu čiju stvarnost kreiraju mediji na jedan, u najmanju ruku, uznemirujući način prikazan u predstavi. 

Mediji i ono što nam prikazuju jesu jedna od omiljenih tema u savremenom društvu: Sramota šta se prikazuje! Ja televiziju uopšte više ne gledam! U vreme ručka oni puštaju one rijalitije fuj jadna naša deca! A gde je kultura? U moje vreme se znalo, dnevnik, pa Laku noć deco i to ti je to, a ne ovo danas! Zvuči vam poznato? Verovatno ste ove i slične rečenice čuli hiljadu puta od hiljadu različitih ljudi. I onda kada čujete da je napravljena predstava čija su tema  baš mediji, možda će vam pasti na pamet da ćete u njoj naići bar na neke od ovih i sličnih narativa. 

Ali prevarićete se. „Udarna vest" ne sadrži u sebi ništa pamfletsko, klišetizirano i površno. Ova duodrama je svojevrsna temeljna studija savremenih medija i načina na koji plasiraju informacije, a nije ni čudo, jer je nastala kao produkt temeljno istraživanja u kome su kao stručni konsultanti i konsultatkinje učestvovali medijski stučnjaci (Uroš Antić, Milena Dragićević Šešić, Robert Čoban, Jovana Gligorijević, Magda Janjić, Marija Ratković, Antonela Riha, Irena Ristić, Aleksandar Timofejev, Aleksandar Žikić). 

E sad, kada pročitate reč studija, sasvim je opravdano da ćete pomisliti da je u pitanju nešto dosasno. I opet ćete biti u krivu! Od prve scene  u kojoj glumci (Mina Nikolić i Đorđe Živanović Grgur) prikazuju sadržaj TV kanala koji se menjaju daljinskim upravljačem pa vidimo „inserte" programa od vesti, preko spotova („Grmi, ta mala stvarno grmi"), kuvanja, vežbanja do rijalitija („Produkcijaaa, fizički lontakt produkcijaaa!"), odmah je jasno da je ovo predstava u kojoj smeha neće manjkati. I tako je i bilo, od početka do kraja, s tim što bi ovo bila jedna tragikomedija, nikako samo komedija. To postaje jasno već u narednoj sceni u kojoj glumci kao spikeri govore o nikad boljem i srećnijem svetu, dok se iza njih projektuju prave udarne vesti, a u njima: rat, glad, nasilje, afere, pandemija… užasi.

Dolazimo do osnovnog pitanja predstave, a to je: zašto su udarne vesti u medijima obavezno loše?

Nije mrzelo autore da prikupe podatke i analiziraju vesti na našim televizijama, pa su došli do baš ružnih statistika. Na svim domaćim televizijama ubedljivo dominiraju loše vesti nad dobrima! To znači da smo svakodnevno bombardovani ogromnim količinama potencijalnih stresora. A gde su stresori, tu je i stres. A gde je stres, tu su i anksionzost i depresija. A gde su oni… tu je i najveća stopa samoubistava u istoriji. Rekoh vam da nije komedija. 

A nije komično ni kako nas manipulišu, kako relativizuju činjenice, kako nam stvaraju iskrivljenu sliku sveta koja u nedostatku realnog iskustva, ili možda zbog toga što se ono što je stvarno izjednačava sa onim što se desilo u medijima, postaje naša realnost. I onda se neko čudi što su mladi pobegli u digitalno okruženje društvenih mreža. I kritikuju influensere koji su stvorili sopstvene kanale komunikacije sa javnošću i ne zanima ih da se na tim kanalima uključuju u teme iz „realnosti" već im je život samo bjuti-šala-zabava. Pa, ako pažljivo sagledamo situaciju, videćemo da su ti influenseri samo druga strana istog novčića. I jedni u drugi nam serviraju odabrane informacije, jedni kataklizmične, drugi iluzionističke, a cilj i jednih i drugih jeste - šta? Imate jednom pravo da pogađate. Pa, novac. 

U tom rascepu između dve strane, u haosu informacija koje nam se non stop serviraju u tradicionalnim medijima, sa jedne strane, i sve većoj podeljenosti publike na odvojene niše istomišljenika u digitalnim medijima sa druge, dolazi do još jednog, možda i ključnog problema, koji je iznesen i u predstavi, a to je:  šta je istina? Moja istina je za mene istina, tvoja je za tebe. I ako je ova moje istina, onda tvoja ne može da bude. Ili može? Da li živimo u svetu multiplikovanih istina? Može li biti više od jedne? U medijima očigledno da može, i to postaje sve drastičnije. Kako onda znati šta je ispravno, a šta ne?

Ja bih počela od pozorišta i od predstava kao što je ova, a za dalje ćemo videti. 

Završili smo Bitef zonu! Iz nje nosimo naučene lekcije o herojstvu, puno aplauza i zadovoljnih osmeha, znanja, poneko pitanje, dosta odgovora. Još jednom se valja osvrnuti na sve učesnike i učesnice programa, koji su bez ikakve naknade, poklonili publici sve sadržaje u proteklih sedam vikenda. Kao što rekosmo na početku, ako ćemo o herojstvu, ovaj potez umetnika i umetnica u periodu tokom kog je kultura zbog pandemije bila među najugroženijim je pravi herojski čin. Pozorište je zaslužilo letnji raspust, da napuni baterije i sačeka nas u novoj sezoni sveže i oporavljeno od prethodnih godinu i po dana. Počinjemo od duplog Bitefa u septembru!